Papa Franjo proglasio novih sedam svetaca Katoličke Crkve

October 15, 2018

No Comments

893

Nije dosta ne činiti nikakvo zlo da bi se bio Isusov. Isus se ne zadovoljava nekim „postotkom ljubavi“, ne možemo ga ljubiti dvadeset, pedeset ili šezdeset posto. Ili sve ili ništa. Bez iskoraka u ljubavi naš život i naša Crkva obolijevaju od egocentričnog samozadovoljstva, istaknuo je Papa u homiliji na misi kanonizacije pape Pavla VI., salvadorskog nadbiskupa Oscara Romera i još petero blaženika.

Svečanost proglašenja svetima sedmero blaženika održana je na 28. nedjelju kroz godinu na prostoru ispred bazilike Sv. Petra u Vatikanu. Uz papu Pavla VI. i salvadorskog nadbiskupa Oscara Arnulfa Romera Galdámeza svetima su proglašeni bl. Nunzio Sulprizio, vjernik laik koji je preminuo u 19. godini života, dijecezanski svećenici utemeljitelj Družbe klanjateljica Presvetog Oltarskog Sakramenta Francesco Spinelli i Vincenzo Romano, te Marija Katharina Kasper, djevica, utemeljiteljica družbe Sestara službenica Isusa Krista, i Nazaria Ignazia od svete Terezije od Isusa (svjetovnog imena Nazaria Ignazia March Mesa), djevica, utemeljiteljica Kongregacije sestara Misioneras Cruzadas de la Iglesia.

Na misi su bile nazočne službene delegacije 12 zemalja: Italije, s predsjednikom Sergiom Matterellom; Španjolske, s kraljicom Sofijom; Čilea, s predsjednikom Sebastiánom Piñerom Echeniqueom; San Salvadorom, s predsjednikom Salvadorom Sánchezom Cerénom; Panama, s predsjednikom Juanom Carlosom Varelom Rodríguezom; zatim Hondurasa, Tajvana, Ugande, Kameruna, Francuske, Malte i Kneževine Monako. Bio je prisutan i generalni direktor FAO-a José Graziano Da Silva. U procesiji do oltara bili su kardinali, biskupi i svećenici, među kojima i 267 sinodskih otaca.

Prije svečanog čina kanonizacije prefekt Kongregacije za kauze svetaca kardinal Giovanni Angelo Becciu u pratnji postulatorâ prišao je Svetome Ocu i zamolio ga da pristupi kanonizaciji sedmero blaženika. Nakon što je pročitao njihova imena kardinal Becciu predstavio je njihove kratke životopise.

„U čast Presvetog Trojstva, na uzvišenje katoličke vjere i radi jačanja kršćanskog života, vlašću našega Gospodina Isusa Krista, svetih apostola Petra, Pavla i Našom, nakon dugog razmišljanja, zazvavši više puta Božju pomoć i saslušavši mišljenje mnoge naše braće u biskupstvu, proglašavamo i definiramo svetima blažene Pavla VI., Oscara Arnulfa Romera Galdámeza, Francesca Spinellija, Vincenza Romana, Mariju Katharinu Kasper, Nazariu Ignaziu od Svete Terezije od Isusa March Mesu i Nunzija Sulprizija i upisujemo ih u popis svetaca, određujući da ih se u čitavoj Crkvi pobožno časti kao svece. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, glasio je obrazac kanonizacije koji je pročitao Papa.

Bogatstvo je opasno jer tamo gdje se u središte stavlja novac nema mjesta za Boga i nema mjesta ni za čovjeka, upozorio je Papa. Gospodin traži od tebe da napustiš ono što opterećuje tvoje srce, da se lišiš dobara kako bi stvorio prostor za njega, jedino dobro. Ne može se istinski slijediti Isusa ako smo zagušeni dobrima. Jer ako je srce opterećeno gomilom dobara neće biti mjesta za Gospodina i on će postati samo jedna od stvari. Zato je bogatstvo opasno i, kako kaže Isus, otežava čak i spasenje, rekao je Papa u homiliji. Isus je radikalan. Daje sve i traži sve: daje potpunu ljubav i traži nepodijeljeno srce. I danas nam se daje kao živi Kruh; možemo li zauzvrat dati samo mrvice?, zapitao je Papa te odgovorio: Njemu, koji je postao naš sluga sve dotle da je pošao na križ za nas, ne možemo odgovoriti samo ispunjavanjem neke zapovijedi. Njemu, koji daje vječni život ne možemo davati samo djelićak vremena.

Jesmo li Crkva, rekao je u nastavku Papa, koja samo propovijeda o dobrim zapovijedima ili Crkva-zaručnica, koja iz ljubavi prema svome Gospodinu uranja u ljubav? Ljubimo li ga stvarno ili se vraćamo na putove svijeta, poput tog mladića? Je li nam dovoljan Isus ili tražimo sigurnosti u svijetu? Molimo za milost da znamo ostaviti sve iz ljubavi prema Gospodinu. Ostavimo bogatstva, nostalgije za službama i moćima, strukturama koje nisu više prikladne za naviještanje evanđelja, verige koje koče poslanje, okove koji nas vežu uz svijet. Bez iskoraka u ljubavi naš život i naša Crkva obolijevaju od egocentričnog samozadovoljstva, rekao je Papa u homiliji. Isus nas danas poziva vratiti se izvorima radosti, a to su susret s njim, hrabra odluka da riskiramo kako bismo ga slijedili, zadovoljstvo da ostavimo nešto kako bismo prigrlili život, rekao je Papa prema koji su sveci prošli taj put. Učinio je to, dodao je, Pavao VI., po primjeru Apostola čije je ime uzeo, utrošivši poput njega sav život za Kristovo Evanđelje.

Papa je Montinija nazvao svjedokom u naviještanju i dijalogu, prorokom Crkve otvorene prema van koja gleda one koji su daleko i brine se za siromašne. Pavao VI. je, i usred napora i nerazumijevanja, svjedočio na oduševljen način ljepotu nasljedovanja Krista. Danas nas poziva, zajedno s Koncilom čiji je bio mudri kormilar, da živimo svoj poziv: sveopći poziv na svetost, rekao je Papa dodavši kako su zajedno s njim to činili i drugi sveci i svetice kanonizirani na toj misi. Među njima je i nadbiskup Romero koji je, kako je rekao Papa, „ostavio sve sigurnosti svijeta, čak i vlastiti život, kako bi dao život za evanđelje, bio blizu siromašnima i svome narodu“. Svi ti sveci su u različitim okolnostima svojim životom posvjedočili današnju Božju riječ, bez mlakosti, bez računice. Neka nam Gospodin pomogne nasljedovati njihove primjere, poželio je na kraju Papa.

PAVAO VI.

Pavao VI. (Giovanni Battista Montini) rođen je 1897. Umro je u papinskoj rezidenciji u Castelgandolfu 6. kolovoza 1978. Papinsku je službu vršio 15 godina. Za proglašenje svetim Pavla VI. bilo je presudno čudo koje se po njegovu zagovoru dogodilo 2014. kada je nerođeno dijete na neobjašnjiv način ozdravilo u utrobi majke.

Njegovo najznačajnije postignuće vjerojatno je enciklika Humanae Vitae, u kojoj je predvidio utjecaj koji će kontracepcija imati na društvo, jasno izrazivši negativan stav Crkve o njezinoj uporabi.

Još jedno njegovo značajno djelo je apostolska egzaltacija Evangelii Nuntiandi, koja se bavi važnošću evangelizacije. Papa Franjo taj je dokument nazvao „najvećim pastoralnim dokumentom do danas napisanim“.

NUNZIO SULPRIZIO

Nunzio je bio laik koji je umro sa samo 19 godina. Iako je njegov život bio vrlo kratak, bio je ispunjen patnjom praćenom dubokom vjerom.

Nunzijevi roditelji umrli su kada je bio još dječak, te je skrb za njega preuzeo ujak koji ga je zlostavljao i iskorištavao. Mladić je snagu nalazio u Isusu, čak i nakon što je dobio gangrenu na nozi, što mu je uzrokovalo velike patnje. Tijekom tog vremena živio je u bolnici u Napulju gdje je pomagao drugim pacijentima i čvrsto se držao svoje vjere.

Nunzija je 1963. beatificirao papa Pavao VI., koji je pri tome rekao da nas život ovog mladića uči kako mladi imaju važnije i smislenije poslanje nego što bi mogli misliti.

“Nunzio Sulprizio će vam reći da se razdoblje mladosti ne treba smatrati vremenom slobodnih strasti, neizbježnih padova, nesavladivih kriza, dekadentnog pesimizma, štetne sebičnosti”, rekao je Pavao VI.

FRANCESCO SPINELLI

Katolički svećenik Francesco Spinelli rođen je 1853. godine u Milanu. Već kao dječak pridruživao bi se svojoj majci u posjećivanju i pomaganju siromašnih i potrebitih u svom rodnom gradu.

Za svećenika je zaređen 1875. godine, a iste te godine je imao viziju žena koje se neprekidno klanjaju Presvetom sakramentu. Sedam godina nakon toga pomogao je u osnivanju reda posvećenog euharistiji i euharistijskom klanjanju, ali taj se pothvat na kraju pokazao neuspješnim.

Nakon toga se preselio u Cremonu i tamo 1892. utemeljio Sestre klanjateljice Presvetog sakramenta, koje su posvećene molitvi pred euharistijom. Ovaj red postoji i danas, i prisutan je u cijelome svijetu.

MARIJA KATARINA KASPER

Marija Katarina Kasper rođena je u njemačkom selu Dernbach u siromašnoj obitelji. Bila je krhkog zdravlja i bez mnogo obrazovnih mogućnosti, ali to ju nije spriječilo da se od malih nogu posveti služenju siromasima.

Njezina je velika pobožnost i ljubav prema bližnjemu brzo privukla k njoj i druge djevojke koje su isto osjećale i bile spremne na velikodušnu suradnju, pa je već s 25 godina u svom rodnom selu osnovala jednu pobožnu bratovštinu, iz koje će se kasnije oblikovati nova redovnička družba.

„Katarina nije propovijedala, no ipak je čitav njezin život bio postojano naviještanje poruke ljubavi. Ako je ušla u kuću kojeg bolesnika, u kuću je ušlo i sunce; ako je ušla u koju kuću svoje ustanove, u nju je ušla i bujica radosti“, napisao je o novoj svetici nakon njezine beatifikacije biskup njezine zavičajne Limburške biskupije, Wilhelm Kempf.

OSCAR ROMERO

Nadbiskup San Salvadora Oscar Romero tijekom svoje nadbiskupske službe bio je glasom najsiromašnijih u svojoj zemlji, koji su bili najteže pogođeni sukobom između vladinih snaga i gerilskih skupina u kojem su život izgubile tisuće ljudi.

Ubijen je 24. ožujka 1980. za vrijeme mise, a njegovo smaknuće se povezuje s „odredima smrti“ kojima je zapovijedala Revolucionarna vlada koja je na vlast došla vojnim udarom. Ivan Pavao II. zahtijevao da ga se uvrsti na komemoraciju crkvenih mučenika 20. stoljeća i da ga se proglasi “velikim svjedokom evanđelja”.

VICENZO ROMANO

Vincenzo Romano proveo je čitavu svoju svećeničku službu u gradiću Torre del Greco, koji je značajno oštetila erupcija vulkana Vezuva 1874. godine.

Nastala šteta potaknula je Vincenza da ponovno izgradi svoju župnu crkvu Svetoga križa, vlastitim rukama.

Vincenzo je volio i vodio svoju zajednicu, brinući se i za njezine siromašne i bolesne, ne bježeći od društvenih problema koji su se odvijali tijekom njegova života. Posebnu je pažnju pokazivao siročadi i kandidatima za svećenstvo.

Talijanski svetac proglašen je zaštitnikom napuljskih svećenika, svoga rodnog grada Torre del Greca, siročadi, mornara, kao i osoba koje boluju od raka grla.

NAZARIA IGNAZIA MARCH MESA

Nazaria je rođena kao četvrto od osamnaestero djece. Na svojoj prvoj svetoj pričesti dala je osobni zavjet Bogu da će živjeti posvećenim životom, iako njezina obitelj nije bila osobito pobožna te su joj čak povremeno zabranjivali odlaske na misu.

Kada je imala 15 godina, njezina se obitelj preselila iz Španjolske u Meksiko, gdje se upoznala s Malim sestrama napuštenih starijih osoba. Osjetivši poziv, Nazaria se s 26 godina pridružila navedenim sestrama te položivši vječne zavjete otišla služiti u Boliviju.

Nakon pet godina odlučila je osnovati novu kongregaciju koja će se više posvetiti misijskom djelovanju i evangelizaciji, te je 1925. godine uz još šest sestara utemeljila Kongregaciju misionarki križarica Crkve, čije je djelovanje posvećeno davanju vjerskog obrazovanja djeci i odraslima.

Njezin ju je rad odveo do Buenos Airesa, te je pomogla širenju reda kroz čitavu Južnu Ameriku, kao i dijelove Europe.

VIDEO

ENGLISH ARTICLE

preuzeto s Bitno.net